Programi su prilagođeni različitim uzrastima, od predškolske dobi do odraslih. Svaka dobna skupina ima posebno osmišljenu strukturu programa, prilagođenu njihovim potrebama i razvojnim fazama.

Program ne pomaže samo u ubrzavanju čitanja, već i u boljem pamćenju gradiva, učinkovitijem učenju kroz različite tehnike, kao i vještini učinkovitog prezentiranja naučenog.

Prijaviti se možete preko ove mrežne stranice, telefonom ili izravno u našim centrima. Organiziramo i besplatne promotivne i demo radionice na kojima roditelji i djeca mogu dobiti detaljnije informacije o konkretnom programu i uvjetima školovanja.

Pravopis je sasvim normalna faza u procesu svladavanja vještine klasičnog čitanja i obično se ne smatra problemom sve do dobi od 9-10 godina. Ukoliko dijete tijekom čitanja i dalje vidljivo sriče – osobito ako čita u sebi – potrebno je raditi konkretne vježbe, posebno namijenjene za ove poteškoće. Takve vježbe podrazumijevaju naglašeno ubrzavanje prolaska kroz tekst, bez obzira razumije li dijete dovoljno ono što je pročitalo ili ne. Cilj ove faze jest navikavanje na tečno čitanje – prvo na razini forme, a kako bi se postupno ovladalo nekom standardnom brzinom i na razini značenja. Ako nakon višemjesečnog sustavnog ubrzavanja čitanja ne dođe do željenog rezultata, postoji mogućnost da dijete ima ozbiljnije poteškoće u čitanju čijem rješavanju treba pristupiti s razine stručne podrške, posebno ukoliko je sricanje toliko izraženo da dijete nije sigurno što je pročitalo (indikacije da postoji problem tzv. disleksije).

Velik broj čimbenika utječe na to koliko će netko voljeti čitati. Neki su svakako tema, odnosno kvaliteta teksta, no odbojnost prema lektiri ne smatra se ozbiljnim problemom u situacijama kada je selektivan, odnosno, kada se odnosi samo na neko štivo. Ako je djetetu nezanimljivo i odbojno čitati bilo što vezano za školu, tada se razmjeri ovog problema znatno povećavaju. O ovom problemu se razmišlja samo u situacijama kada dijete ne želi ništa čitati, čak i tekstove koji spadaju u sferu popularne književnosti primjerene dobi. Vjerojatno se u tim slučajevima radi o problemu vezanom uz čitanje, bilo na neurološkoj ili psihičkoj razini, te je potrebno najprije riješiti te probleme, a tek onda kod djeteta razvijati tzv. “ljubav prema čitanju”. Tehnike brzog čitanja ne samo da pomažu u rješavanju mogućih neuroloških i/ili psiholoških problema, već omogućuju djetetu čitati puno lakše nego inače, a to može biti ozbiljan motivacijski faktor – čak i za čitanje koje samo po sebi nije zanimljivo djetetu.

Zanimanje za temu teksta uvijek je dobra polazna točka za pamćenje, kao što će nezainteresiranost ili nevoljkost vjerojatno smanjiti šanse za pamćenje, pa čak i zapažanje važnih informacija. Jedan od “trikova” kojima se može poboljšati pamćenje nezanimljivog teksta je namjerno traženje “gluposti” u tekstu. Dakle, ideja bi bila pronaći što više razloga zašto percipiramo tekst kao glup, dosadan, netočan, nedosljedan, neupotrebljiv… Traženje argumenata u kritici samog teksta drastično će povećati tzv. zadržavanje informacija, odnosno aktivnim fokusiranjem na tekst moći ćemo ne samo zapamtiti više informacija koje sadrži, već ih se i lakše prisjetiti. Ovaj pristup možemo nazvati “negativnim učenjem”, a posebno je uspješan kod djece u adolescentnoj dobi, jer im omogućuje zadovoljenje uobičajene potrebe za suprotstavljanjem autoritetima – u ovom slučaju to je autor teksta.

Dva su tipična uzroka lakog zbunjivanja prilikom odgovaranja u školi. Jedan je, naravno, vezan uz nedovoljno poznavanje materije i “lako” ga je riješiti tako da se dobro nauči odgovarajuće gradivo. Međutim, ukoliko problem nije uzrokovan „neznanjem“, onda rješenje treba tražiti na drugoj razini. Tada je potrebno svoj odgovor pripremiti ne samo s aspekta sadržaja, već i s aspekta forme. Djeca često, čak i kada su zapamtila dovoljnu količinu informacija, imaju problem sa zbunjenošću kada ih učitelj prekida u relativno mehaničkom izlaganju. Ukoliko dijete zadani materijal organizira na način koji izravno ne ovisi o redoslijedu izlaganja, sposobnost snalaženja u gradivu bit će značajno veća, kao i „otpornost na zabunu“. Idealan način pripreme gradiva za fleksibilno i snalažljivo odgovaranje za ocjenu je učenje uz pomoć asocijativnih mapa. Asocijativni dijagrami se sastoje od odabranih ključnih riječi, često simboliziranih crtežima, koje su radijalno poredane na jednom listu papira. Na taj način dijete lakše pamti i povezuje informacije, odnosno lakše se snalazi u vlastitom izlaganju, čak i kada učitelj očekuje prezentaciju gradiva na drugačiji način nego što je to u udžbeniku, čak i u slučaju kada je dijete prisiljeno prekinuti svoje izlaganje zbog potpitanja ili nekih tehničkih razloga.

Ključ dobrog razumijevanja pri učenju jest dobra razina koncentracije koja često ovisi o nekim neurološkim čimbenicima, a koji pak mogu biti uzrokovani neadekvatnim pristupom samom gradivu – bilo na razini čitanja, bilo na razini vođenja vlastitih bilješki, ili na razini pamćenja. Dakle, kvalitetno čitanje, uz adekvatno korištenje sustava oko-mozak, preduvjet su dobre koncentracije, a dobra koncentracija preduvjet je dobrog razumijevanja, što je opet preduvjet kvalitetnog i praktičnog pamćenja.

Pamćenje definicija obično ne uključuje samo doslovno pamćenje jedne ili više rečenica, već je ono što treba zapamtiti često složeno formulirano. Jedan od učinkovitih pristupa pamćenju definicija uključuje svođenje cijelog teksta definicije na što je moguće manje ključnih riječi – na temelju kojih se dani tekst može relativno doslovno rekonstruirati, zatim pamćenje tog niza ključnih riječi – obično uz pomoć vizualne simbolizacije – tako da se, po potrebi definicije, zapravo rekonstruira tekst na temelju memoriranog niza. Naravno, cijeli proces potrebno je nekoliko puta uspješno ponoviti kako bi se razvilo dugoročno pamćenje ključnih elemenata i vještina rekonstrukcije cjeline na temelju reprezentativnih dijelova. Kreativnošću se ovaj proces može višestruko olakšati i ubrzati, odnosno svesti broj potrebnih ponavljanja na najmanju moguću mjeru.

Od svih problema s kojima se prosječan  čovjek susreće pri čitanju, problem koncentracije ima najviše izraženu fiziološku podlogu, zbog čega ga je upravo i najlakše riješiti. Svi ostali problemi u čitanju pretežno su psihološke prirode i kao takvi su teži za riješiti. Dakle, glavni uzrok dekoncentracije pri čitanju jest to što jedna polovina intelektualnih kapaciteta koji su nam dostupni za intelektualno funkcioniranje jednostavno nije kompatibilna s aktivnostima koje provodimo tijekom klasičnog čitanja, tako da su ti kapaciteti prirodno isključeni iz procesa čitanja. Još je veći problem i što se nesvjesno bavimo i nekim drugim aktivnostima, koje nemaju izravne veze s čitanjem (multitasking). Ključ rješavanja problema koncentracije je reorganizirati sam proces čitanja tako da se sastoji od pomno odabranih aktivnosti koje ukupno angažiraju najveći dio intelektualnih kapaciteta kojima uopće raspolažemo i time ne ostavljaju mogućnost da bi neki od njih bili “slobodni” za neku aktivnost koja nema veze s čitanjem. Cjelokupni proces čitanja treba redizajnirati, više na fizičkoj nego na psihološkoj razini.

Brzo čitanje je i fiziološki i psihološki proces. Preduvjet za ubrzanje je s jedne strane poboljšanje koncentracije i podizanje razine razumijevanja teksta, a s druge strane ubrzanje kretanja pogleda kroz tekst. I jedno i drugo podrazumijeva konceptualnu i tehničku promjenu u provedbi aktivnosti koje čitanje podrazumijeva, a te se promjene prvenstveno tiču ​​načina na koji koristimo vlastite oči i vlastiti mozak. Dakle, ako radimo isto što smo uvijek činili, naša će brzina čitanja biti ista kao i uvijek. Ako nešto radikalno promijenimo, dobit ćemo drugačije rezultate. Ako se ono što mijenjamo mijenja u skladu s prirodom funkcioniranja našeg mozga i očiju – za očekivati ​​je da će ti rezultati biti bolji nego što su bili prije tih promjena. Tehnike brzog čitanja podrazumijevaju da se prvenstveno pogled vodi kroz tekst nekim vidljivim pokretom, što kao izravnu posljedicu ima drugačiju reakciju onih centara u mozgu koji sudjeluju u procesu čitanja, mišljenja i pamćenja.